Ponekad treba stati, zaustaviti život koji juri, utišati svakodnevnu buku i pogledati oko sebe. Vidjeti one koji ne viču i ne galame, ali kojima je potrebna podrška. Nekako pred Uskrs, u našem klubu Armus rodila se ideja da se otvorimo prema van, da budemo ruka podrške onima koji to trebaju. Sam naziv kluba nosi snažnu poruku – Armus, što na hrvatskom znači "ruka", ona koja pomaže poput pravog prijatelja, koja zna pridržati kad je teško i koja nudi iskreno prijateljstvo.

Snaga zajedništva i veliko pitanje – kome pomoći?

Na sam spomen ideje, naši su članovi skočili od veselja. Zatitralo je srce ispunjeno iskrenom željom da napravimo nešto dobro, da pokažemo snagu, potekla je dobra energija, razvukli su se osmijesi, a jedino pitanje bilo je – što?
Nije trebalo dugo da se svi složimo – to moraju biti djeca. Zazvonili su telefoni dobre volje, javili smo se SOS Dječjem selu Lekenik, u kojem je smješteno 55 mališana i u kojem brinu o još dvadesetak mladih osoba koje odrastaju u SOS Zajednicama mladih.
Prihvatili su našu ideju, otvorili svoja vrata i primili nas kao prave prijatelje.

SOS Dječje selo Lekenik – mjesto ljubavi i sigurnosti

Njihova je priča doista velika. Već gotovo 33 godina, SOS Dječje selo Lekenik je mjesto ljubavi i zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U ovom pitoresknom turopoljskom mjestu između Zagreba i Siska djeca odrastaju u sigurnom okruženju unutar SOS obitelji.
Tijekom posjeta naučili smo da o njima brinu SOS mame i SOS tete koje su s djecom 24 sata dnevno. Uz podršku divnih djelatnika, djeca odrastaju u sigurnom okruženju, žive obiteljskim životom, imaju obveze i zadatke (čak se natječu tko će ljepše urediti okućnicu). Ima tu i igre, smijeha, ali i radosti unatoč životnim nedaćama.

Slatki paketići i topla prijateljska poruka

Dočekala nas je Stela iz SOS sela, koja nam je ispričala s koliko ljubavi pristupaju svom radu, kako nastoje djeci pružiti što veći osjećaj obitelji, i kako je u svakoj kućici prisutna SOS mama koja svojim mališanima pruža nježnost i pažnju – upravo ono što svako dijete treba.
Pred Uskrs smo mališanima donijeli slatke paketiće s uskršnjim čokoladnim jajima i zečićima, a onim malo većima paketiće s higijenskim potrepštinama. Kao da smo znali – baš taj dan u selu se organizirala priredba, pa su naši paketići bili pravo malo iznenađenje za djecu i djelatnike.

Poruka trenera Ivice Ivića – pomagati uvijek, a ne samo za blagdane

Naš trener Ivica Ivić, čovjek bogate sportske karijere i aktualni europski prvak u kickboxingu, posebno je emotivno doživio ovaj posjet. U radu s djecom u klubu Armus veliku pažnju posvećuje ne samo sportu, već i zdravom životu, borbi protiv poroka te važnosti pomaganja slabijima.
„Za mene je velika stvar pomagati ljudima i volio bih prenijeti poruku da je bitno biti tu za slabije, da to ne treba raditi samo ponekad i u posebnim danima kao što je Božić. U razgovoru u SOS Dječjem selu Lekenik čuo sam da se svi sjetimo mališana nekako pred Božić, a onda zaboravimo. Zato mi je bilo drago što smo ih posjetili sada, pred Uskrs. Ali sam doznao da postoje dani kada djeca također trebaju našu pomoć, a da to nisu samo blagdani. Treba im podrška, na primjer, i kad počne školska godina. Zaboravimo na takve stvari i ovo je dobar podsjetnik da bismo trebali pomagati uvijek“, rekao je Ivić.

Mladi sportaši s velikim srcem

Ivić dodaje da bi volio da posjet SOS Dječjem selu Lekenik postane tradicija. Uz njega su bili i naši borci – Mia Ivić, Armusova vječita osvajačica odličja koja sa svojih devet godina više ni ne broji medalje, kao ni titule državne prvakinje. Tu je bio i Miguel Ivić – Migi, kojemu je najljuća suparnica sestra Mia, a koji također s ponosom niže medalje i obećao da će jednog dana postati svjetski prvak.
Naš Gabrijel Kerepčić isklesao se u snažnog kadeta koji je tinejdžerske izazove pretvorio u vlastitu snagu, dok se s brojnih turnira u zemlji, Italiji i Mađarskoj redovito vraćao sa zlatnim titulama.
Bio je s nama i Bruno Ćurković koji je tek zakoračio u svijet borilačkih sportova, a već nakon drugog turnira proglašen najboljim seniorom. Ponos kluba je i Domagoj Kukolj koji je već na drugom turniru stekao titulu najboljeg seniora.
Luka Hasaković, uzor svima, snagom volje, treniranjem i upornošću uspio je skinuti 20 kilograma i sada s ambicijama puca na velike rezultate u borilačkom sportu.
Uz nas je bio i Stjepan Balić, prijatelj kluba i aktivni član, koji pokazuje da godine nisu prepreka za bavljenje sportom – ni nakon 40-e! On je, zajedno s klubom Armus, sudjelovao u donaciji za SOS Dječje selo, kao i naši veliki prijatelji i donatori Ružica i Matija Kerepčić koji kroz Humane inicijative ili dobrotvorne akcije uvijek nesebično pomažu slabijima.

Poruke koje ostaju u srcima

I za kraj, trener Ivić je naglasio koliko mu je važno inspirirati mlade – kako one u klubu, da shvate da se u životu sve može, da ponekad naši problemi nisu tako veliki kad ih usporedimo s problemima drugih, te da je važno pomagati i biti ruka prijatelja.
S druge strane, želio je poslati poruku i djeci iz SOS Dječjeg sela – da su velike stvari moguće, da se snovi ostvaruju, da trebaju imati snagu i volju, i da će dobar prijatelj uvijek biti tu kad zatreba.
„I sam sam kao dijete prošao rat, bio izbjeglica, oblačio se u Caritasu, ponekad bih prevrnuo kontejner sa starom odjećom i kopao po njemu da bih našao nešto za obući. Odjeća na meni sve skupa nekad je vrijedila možda koju njemačku marku, ali to me nije obeshrabrilo. Znao sam da radom i upornošću mogu postići velike rezultate. Volio bih tu poruku ohrabrenja prenijeti djeci i mladima u SOS Dječjem selu – da ne odustaju, da sanjaju veliko i da se ne boje. Dobar prijatelj uvijek će biti uz njih kad najviše treba“, zaključio je Ivić.